Mladi i posao, u Americi

U Americi sam već godinu dana. Prije toga sam proveo 18 godina u Švajcarskoj. U restoranu „Bertucci’s”, lancu od 90 restorana u New England sa mnom rade najvećim dijelom studenti, koji se radeći na poslovima servera/konobara, hosting/doček i smještaj gostiju, te čišćenju i pripremi stolova, bartender /barmen i ostalim, samofinansirajući školuju.

Jedan dio zaposlenih je i profesionalno angažovan.

Konobari za svoj rad dobijaju napojnice i one se kreću zavisno od klase restorana od 10-20%. Pored napojnice oni su plaćeni oko 3 dolara na sat. Ostali, zavisno od posla koji rade su plaćeni po satu od 8-12 dolara. Ček sa platom se dijeli svakog drugog četvrtka.

Meni je veoma zanimljivo vidjeti te mlade ljude koji mukotrpno radeći na raznim poslovima, dostojanstveno podnoseći napore, paralelnim radom i školovanjem nastoje da sebi obezbjede sigurniju budućnost.

U njihovom nastupu ima primjetne patnje zbog napora koje podnose. Oni se ne žale, ne kritikuju ni državu ni roditelje ...nikog.

Vladanjem emocijama se naizgled uspješno suprotstavljaju sitnim nepravdama u međusobnoj saradnji, ili primitivnim ili neljubaznim gostima.

Rjetki su primjeri glasnog protesta, gunđanja ili svađe.

Nema ogovaranja, intriga, zavirivanja u tuđu privatnost. Naravno da je sve pravilima i zakonom regulisano ali je impresivno da se to doslijedno sprovodi.

I skromne zarade koje ostvaruju su satisfakcija za njih, jer su ostvarene potpunim angažmanom.(/slika2)

U formiranju tih mladih ljudi i prihvatanju sistema vrijednosti, poteškoće kroz koje prolaze čine ih sigurnijim i samopouzdanijim.

Ovaj primer mi se čini impresivnim, zbog potrebe da se i kod nas mladi ljudi upućuju na vlastite potencijale, što bi bilo od velike koristi u izgradnji njihovog samopouzdanja i u osamostaljenju neophodnom za opstanak.

To je naravno opšta korist za porodicu i društvo u cjelosti.

Sjećam se mnogih primjera kod nas, gdje roditelji "ginu" radeći mukotrpno da deci obezbjede od školovanja pa sve do ugodnog života, pravdajući to sa: "kad ja nisam mogao, neka barem oni uživaju". Posebna priča su pokušaji uticanja na profesora, poznanstva, mito ili drugi oblici kupovanja ocjene....

Takvi mladi ljudi kasnije, ne osjetivši izazove, nespremno se suočavaju sa životnim problemima.

U situaciji u kojoj samo svojim radom i učenjem ostvari rezultat tokom profesionalnog formiranja, mladi čovjek može imati realan odnos prema društvenom sistemu vrijednosti u čijem stvaranju bi trebao i sam da učestvuje.

Naravno da je to samo jedna karika u lancu mnogih promjena, koje su neophodne u njegovom zaživljavanju ... Adekvatno zakonsko kažnjavanje onih koji se ogriješe bila bi jedna od mjera.

Korist bi bila višestruka jer formiranjem takvih individualnih vrijednosti preko porodice imali bismo zdravije društvo sposobno da politički progresivnije utiče na pozitivne promjene koje su nam potrebne u izlaženju iz stanja u kojem se nalazimo.