Subota, 06.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
SEĆANjE NA DRAŠKA REĐEPA (1935–2019)

Surovi elitista

Niko slatkorečitije, razbarušenije, maštovitije i zavodljivije nije pisao o tako velikim i ozbiljnim knjigama od njega
Surovi elitista
(Фото Р. Канишић)

Pisao je, sedamdesetih godina prošlog veka, književnu kritiku za Politiku. Tada su samo najbolji kritičari pisali za naš najstariji list: Džadžić, Palavestra, Mišić, Gluščević, Mihiz... Kao pripadnik te stare i veličanstvene garde, i Draško Ređep, učenik i sledbenik velikog Dušana Matića, dao je izuzetan i nemerljiv doprinos afirmaciji moderne umetnosti. Ne čudi da je bio u NIN-ovom žiriju (tada je ovaj nedeljnik pripadao Politikinoj kući), u žiriju u kojem su zaista sedeli kritičari, koji je dodelio nagradu dvojici velikana, Crnjanskom i Kišu.

Sve što je vredelo u srpskoj i jugoslovenskoj književnosti na vreme je uočio i bezrezervno podržao. Smatrao je da kritika, po stilu, jeziku, po komunikaciji sa čitaocem, ne treba da zaostaje za prozom i poezijom, da i ona sama treba da predstavlja vrhunsko štivo, poslasticu za čitanje. Niko slatkorečitije, razbarušenije, maštovitije i zavodljivije nije pisao o tako velikim i ozbiljnim knjigama od njega. Osnovna Draškova teza jeste – mada je nikad nije eksplicitno izrekao – da književnost pišu najbolji za najbolje. U svom dugom kritičarskom poslu Draško je uglavnom bio za najbolje, bio je surovi elitista.

Bio je veliki putnik, tako da se njegova esejistička priča granala, tragom mu omiljenog pisca Rastka Petrovića, širom Evrope, od Pariza, Londona, Minhena, Madrida, Varšave pa do nezaobilazne Firence i Venecije. A kroz tu priču defiluje na stotine i stotine naših i stranih pisaca, slikara i filmadžija, poznatih i manje poznatih, među njima ponajviše onih s kojima se Draško družio. Spisak Draškovih prijatelja i poznanika je impozantan, kao da je njegov dom u Đirpanovoj 49 bio železnička stanica, u koju su neprestano pristizali putnici iz svih evropskih vozova.

Ćirpanova 49 postaće i ostaće naš najpoznatiji književni salon, posle onog Matićevog u Beogradu. Iako otvorenog, svetskog duha, Draško se uvek vraćao svojoj Vojvodini, duboko vezan za njenu masnu zemlju i plavo nebo. Onda je razumljivo zašto se Miloš Crnjanski, po povratku iz emigracije, već ostareo, nepoverljiv prema svakom, jer sumnja da će biti likvidiran, otvorio tada mladom Drašku Ređepu, otkrivajući se u svom mladalačkom izdanju, kao prgav i zajedljiv, ali melanholičan i utučen, kao duhovit i lucidan, ali i sa gorkim talogom odisejevske sudbine u ustima. Osim o Crnjanskom, Draško je ostavio lepe stranice i o drugim vojvođanskim piscima: Isidori Sekulić, Miroslavu Antiću, Žarku Vasiljeviću...

Kaže se da pesnici ne stare. Draško Ređep je pokazao da i kritičari ne stare. A to je moguće samo ako ste odavni, posvećeni zaljubljenik književnosti.

Komentari4
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Vladija Sarac
Ne znam iz kog razloga se precutkuje da je ovaj covek bio i "filmski stvaralac". Bi oje direktor "Neoplanta filma" kad su silne pare nestale za vreme snimanja partizanske limunade "Veliki transport", a firma otisla u propast. Daleko od toga da je necim zaduzio Vojvodinu.
Tatjana Popovic
Predivan clanak. Inspirisali ste me da se ozbiljnije pozabavim ovim izuzetnim covekom. Hvala Vam.
Laza
Kum kumu pise pismo da vise zajedno nismo i da uz smrt ide uvek nesto preterano (kuca je i salon i zeleznicka stanica i slicne nepotrebnosti,najvise ono da je prepoznao SVE STO VALJA i tome slicno). I kad covek umre,treba o njemu mirno i tacno. Ako nije tako,nekrolog postaje humoreska ili groteska. Pokoj pokojnom!
Kritika
Poslednji veliki kritičar. Pa vidmo ko sad sedi u žiriju za NINovu nagradu...

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.