Lepa pisma srpskih pisaca
U nizu novih knjiga objavljenih tokom proteklih nedelja, zrenjaninska „Agora” je izdavač koji istrajava na objavljivanju dela prošlogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za književnost Doris Lesing. Pred nama su „Memoari preživele” (prevod Predrag Šaponja), roman u kojem ljudi pokušavaju da opstanu i ostanu normalni u opštem rasulu društva, posebno u urbanim celinama. Apokaliptična priča u kojoj vladaju nestašice, ulične bande, smrt i užas. Ima li nade za čoveka?
Ima, ako čitate Mirjanu Đurđević i roman „Parking sv. Savatija”, takođe u izdanju „Agore”: drugačiji pristup teškim temama, ubistvima, politici, policiji, religiji, srpskoj dijaspori, Srbima uopšte. Pa kako, onda, da čuvena detektivka Harijeta, od milošte zvana Hari, ne stupi na scenu i zasmejava nas, ponekad kiselo, jer se prisećamo stvarnosti. A lepo Mirjana Đurđević kaže u napomeni: „Svi likovi i događaji u ovoj knjizi plod su isključivo bolesne mašte pisca. Svaka uočena sličnost sa realnim ljudima i situacijama plod je isključivo paranoje čitaoca.”
„Agora” je objavila i knjigu novinara i publiciste Radovana Popovića „Lepa pisma srpskih pisaca”, pod nadnaslovom „Kovertirana književnost”. Reč je o pismima naših poznatih pisaca, od Vuka Karadžića do Miodraga Bulatovića i Borislava Pekića. Ta pisma, kaže priređivač Radovan Popović, dočaravaju čitaocima segmente iz života autora, njihova raspoloženja, strasti, ljubavi, mržnju, intrige, ushićenja. Ta pisma nisu doterivana, iskrena su i spontana. Ona pokazuju da i pored naprednih tehnologija, hartija i pero predstavljaju i dalje najprisniji i najlepši način komunikacije.
Ko je gledao najnoviji film braće Koen „Nema zemlje za starce”, nedavno ovenčan Oskarom, ima sada priliku da pročita istoimenu knjigu Kormaka Makartija (izdavač „Beobook”, Beograd, prevod Milan Šećerović i Vuk Šećerović). Zastrašujuće okruženje, nemilosrdnost, uništavanje, primećuje književna kritika, u ovom romanu javljaju se kao posledica definitivnog ljudskog otuđenja, razorene tradicije i bespovratnog (ako se čovek ne osvesti na vreme) srljanja u propast. Atmosferu užasa i zebnje, kakvu su dočarali braća Koen na filmu, ponovo ćete doživeti čitanjem ovog romana Kormaka Makartija, čiji je roman „Put”, takođe o bezizlaznosti naših života, objavio isti izdavač.
„Beobook” čitaocima nudi još jednu knjigu: „Šta je nestalo” Ketrin O`Flin, inače najbolji prvi romanovenčan Kosta i Voterstoun nagradama (prevod Ivana Ćirković). Ketrin O`Flin je, iako debitant u književnosti, kritiku osvojila svojom očaravajućom pričom o nestaloj devojčici, iza koje se krije pronicljivo posmatranje života. Iako se u njemu uglavnom gubi, plemenitost i emocije daju posebni šarm ovoj zamršenoj detektivskoj priči.
„Samizdat B92” objavio je knjigu sećanja jednog od najboljih savremenih pisaca sa eks-ju prostora, Mirka Kovača, „Grad u zrcalu”. Sa podnaslovom „Obiteljski nokturno”, ovaj roman je dirljiva porodična hronika (sa autobiografskim elementima) u kojoj su veoma važni i gradovi u kojima se ona odvija, a to su Trebinje i Dubrovnik. Knjiga ima zavidno laki stil pripovedanja, kojim se govore i najteže stvari – svađe, pijanstva, razočaranja, ali i one najlepše – ljubav, pažnja i nežnost.
O tome, i o mudrosti života, govori nam i izabrana haiku poezija Macua Baša u knjizi „Svenulo polje” izdavačke kuće „Rad” (priređivač i pisac komentara Hiroši Jamasaki-Vukelić, a zajednički prevod sa Srbom Mitrovićem). Macuo Bašo (1644–1694) najveći je japanski pesnik, a u ovoj knjizi je predstavljen sa 81 haiku pesmom. Pesme su svrstane u četiri godišnja doba, sa Novom godinom kao posebnim delom. Zanimljivost ove knjige je ta da prevod ide paralelno sa originalom, pa onaj ko zna japanski može da uživa u autentičnosti poezije koja govori o tišini, slika nevidljivo i uverava nas da nada postoji.
Niška izdavačka kuća „Zograf” objavila je prvi roman „Težina” hrvatske spisateljice Kristine Despot (doktora lingvistike i književne kritičarke). Pisana moderno, sa naglim prelazima, iz dve perspektive – mladog sveštenika i njegove ljubavnice, studentkinje, ova knjiga duboko strasno slika „grešnu vezu”, njen početak, razvoj i slućeni nesrećni kraj. Junaci su, međutim, dovoljno zreli da umeju da upravljaju emocijama, da ih analiziraju i da snose posledice svojih životnih odluka. Tužna, a veoma životna savremena priča.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


