Montreale, grade moj

U mome sjećanju ostat će za uvijek upisana polja suncokreta, nebo i azurno plavo more moje zemlje. Sve do danas me prate mirisi moga djetinjstva, glas moje majke i ruke moga oca…Sarajevo, grad u kome sam rođena, sa svojim ulicama zauvijek „zabranjenim” za moje korake. Kao u snu slike koje se nižu, jedna za drugom... rat, moja porodica, strah od smrti, Crveni krst…neko mi maše rukom u znak pozdrava, avion u letu i…Montreal.

Već je četrnaest godina kako sam ovde. Sve do danas ovaj grad meni i mojoj porodici pruža toplo utočište. Grad koji ne liči na druge gradove, populacija sastavljena od stanovnika koji govore Francuski, Engleski i nas emigranata, koji se najčešće sporazumjevamo na obadva jezika. Zahvaljujući toj divnoj raznolikosti kultura, tradicija i želji za zajedničkim životom, Montreal je izuzetno šarmantan grad. Ponekad me zbog te raznolikosti podsjeća na Sarajevo. Ovde sam se prilagodila kanadskim uslovima rada i života, naučila se na vječnu borbu za dolar, malo slobodnog vremena i prilagodila njihovoj kulturi življenja, bez gužvi i rasprava u autobusima, sve ima svoj red i određena pravila, što mi u mnogome olakšava život u emigraciji.

Teško je još i danas, daleko od toga da je savršeno, nije uopšte, ali se ovdje ne osjećam odbačenom ni uvrijeđenom kao što se osjećam u svom rodnom gradu Sarajevu. Niko me zbog imena ili političkog opredjeljenja ne svrstava u prijatelje ili neprijatelje, kao što je to običaj kod nas. Moja su djeca četvrta generacija rođena u Sarajevu, ali na žalost i posljednja, no danas su građani svijeta i govore i pišu tri jezika. Iako su mladi, rade i studiraju. Mogu reći da sam zadovoljna.

Prošle godine posjetila sam Sarajevo. Poslije mjesec dana odmora, vraćam se u Montreal. Avion kruži iznad grada i čeka momenat za spustanje. Posmatram grad ispod mene, rijeka Sen-Loran, Olimpijski stadion, parkovi i ulice koje dobro poznajem. Ponekad i problemi u životu mogu donijeti pozitivna riješenja. Svijet je stvoren od loših i dobrih stvari, može da nam izgleda kao prijatelj ili neprijatelj, pun grešaka ili povoljnosti, sve najčešće zavisi od nas samih.

Osjećam da moje srce kuca jako i mislim…Montreale, to si ti, grade moj.