"Otpor" eksport-import

Možda vest o nedavnoj poseti Beogradu dvočlane delegacije venecuelanskog pokreta "Studenti su revolucija" ne ište naknadnu pamet i dublju analizu da, mimo akademske, nema i "geriljerosku" premisu.

Elem, mlađana Eliza Totaro i jednako mlađani Rodrigo Dijamante su posetu prestoničkim znamenitostima – među kojima se našla i redakcija lista "Danas" – završili brifingom sa članovima nekadašnjeg Narodnog pokreta "Otpor". Došli, vele, po iskustva, savete i taktiku u borbi protiv diktatorskih režima, kakav je, veruju, i onaj u njihovoj državi sa Ugom Čavesom na čelu.

Pa, opet, ni u tome nema ničega vrednog podozrenja da nešto već nije postalo simptomatično: otporaško seme upadljivo najveće prinose daje na teritorijama koje se otvoreno i na sav glas protive politici SAD!?

Godine za nama iznedrile su nekoliko replika "Otpora", što po bivšem Sovjetskom Savezu, što po, kako vidimo, južnoameričkom kontinentu. Koincidencija, pažnje vredna, uzme li se u obzir činjenica da su, što se Vašingtona tiče, upravo to najneposlušnija "plemena". A imajući i u vidu da se američko dušebrižje prema zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama čudno manifestuje kroz "majčinski" odnos prema njihovim podzemnim i nadzemnim resursima...

To opet ne znači da su u pitanju valjani režimi (naš svakako to nije bio), već da narodi, naivno verujući da se bore za nekakav boljitak, zapravo sede na tuđem "kukavičjem jajetu". Izvođači radova su znani, još samo da se obelodane i imena investitora...

A sve ovo, istini za volju, pišem vođen prizemnim impulsom – ljutnjom.

Sedam godina stariji, više nemam zabluda da sam, iskreno verujući u ideju "Otpora", zapravo bio fizikalac u ekspozituri uspešne strane firme. Sva je prilika da su petooktobarski krediti, osim idejne i emotivne, imali i materijalnu vrednost. To je ono najgore.

Godinama ih, izgleda, "manjinski vlasnici" naplaćuju u ime svih nas, većinskih akcionara...

Za utehu nam ostaje saznanje da i mi imamo neko profitabilno preduzeće koje je, eto, licencirano za doškolovavanje sestrinskih kadrova, sa svih meridijana. Uterivanje demokratije ili isterivanje đavola, kako već "upravni odbor" formuliše?!

U svakom slučaju, u liku i (ne)delu Slobodana Miloševića imaju savršen brend i anatemu koja se lako da nabaciti svakom.

Uvek će biti zainteresovanih strana da nad "neurazumljenim" narodima i vlastima vitlaju "balkanskim kasapinom" kao Damaklovim mačem, kao i egzorcista voljnih da pomognu.

Kako će se jedni drugima odužiti –  samo oni znaju, a mi možemo samo da pretpostavljamo.

Samo da ne zaborave da nisu položili neotuđivo pravo na onu legendarnu krilaticu: "Samo vas gledamo".