Utorak, 23.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Današnja tehnologija neće uništiti kulturu i umetnost

Dvadeseti vek je bio vek produkcije i distribucije, a 21. je – vek pažnje. Kako biti primećen u ogromnoj ponudi sadržaja, kaže Milena Trobozić Garfild, autorka knjige „Umetnost je naš posao”
Današnja tehnologija neće uništiti kulturu i umetnost
Милена Тробозић Гарфилд (Фото Вулкан издаваштво)

Biznisi dolaze i prolaze, a umetnost je večna, piše Milena Trobozić Garfild u knjizi „Umetnost je naš posao”, upravo objavljenoj u izdanju Vulkan izdavaštva, u kojoj razmatra brojne teme u vezi s medijima, kulturom i umetnošću. Sumirajući svoje dugogodišnje iskustvo u oblasti kulture (producent, književni prevodilac, umetnički direktor, advertajzing i pi-ar menadžer, po obrazovanju i glumica) autorka je  kroz zanimljiva poglavlja, poput „Sponzori, donatori i investitori – uputstvo za upotrebu”, „Netfliks stiže, a baba se češlja”, „O biblioterapiji: može li čitanje da nas usreći”, „Prljavi novac i čista umetnost” i druga, zapravo ponudila svojevrsni vodič na temu kako sačuvati umetnost u 21. veku. Knjiga će biti predstavljena večeras od 19 sati u knjižari Vulkana (Sremska 2).

U ovoj svojoj maloj studiji autorka daje zanimljive paralele. Recimo, Sokrat se bio zabrinuo da će pisanje uništiti ljudsko pamćenje, um i sposobnost razmišljanja, ali desilo se suprotno – ljudska kultura i civilizacija razvili su se do neslućenih granica. Zatim su  pesnici, pisci i mislioci bili zabrinuti pojavom Gutenbergove nove tehnologije smatrajući da će ona omogućiti širenje bezvrednih i vulgarnih sadržaja, ali opet se desilo suprotno – ova tehnologija pomogla je širenju pismenosti i procvatu književnosti. Tako ni današnja tehnologija u formi novih digitalnih medija i masovne produkcije svakojakih sadržaja,  smatra autorka knjige, neće uništiti ovovremenu kulturu i umetnost.

O tome šta pozitivno današnja tehnologija može doneti, po ugledu na ono što su nekad doneli pero za pisanje i Gutenbergova nova tehnologija, Milena Trobozić Garfild u razgovoru za „Politiku” kaže:

– Tehnologija, kao i ove koje ste pomenuli, uvek donosi veću publiku, a ponekad i nove forme. Da nije bilo štampanih knjiga ne bismo, recimo,  imali realistički roman. Poznato je da je „Don Kihot”, prvi realistički roman u istoriji književnosti, bio i prvi pravi bestseler, upravo zahvaljujući preštampavanju i širokom tržištu Latinske Amerike. Peter Gelb, direktor Metropoliten opere je 2007. uveo opere u visokoj rezoluciji, to jest vrhunski snimljena živa izvođenja opera na sceni Metropolitena koje su se emitovale u bioskopima širom Amerike, a potom i širom sveta. To ne samo da je spaslo operu, čija publika stari i smanjuje se, popularisalo je među publikom koja nema mogućnosti da putuje u Njujork ili da plati veoma skupe karte od nekoliko stotina dolara, nego je uvelo i prikazivanje vrhunskih predstava, na primer, Nacionalnog teatra iz Londona i mnogih drugih pozorišta. Danas mnogi čitaoci ne čitaju knjige već ih slušaju u interpretaciji vrhunskih glumaca, od Meril Strip do Toma Henksa.

Odnos umetnosti i tržišta je pitanje oko kojeg se danas lome koplja u javnosti. Naša sagovornica smatra da je ova rasprava besmislena pošto je kultura oduvek bila na tržištu.

– I Leonardo je prodavao svoja dela ili radio po porudžbini. Mikelanđelo je oslikao Sikstinsku kapelu po porudžbini pape i imao je da tako kažem zadatu temu biblijskih motiva. To je suštinski bio veliki vatikanski bilbord. Čak i ako svoje delo prodajete za jedan dinar jednom jedinom kupcu vi ste već na tržištu. Umetnost koju niko neće da kupi je kućni hobi za porodicu i prijatelje. Naravno da ne mislim da umetnost treba da podilazi najnižim neukusima svih i svakoga. Naprotiv, ona mora da predoseća nove senzibilitete i omogući publici da ih kroz nova dela i sama prepoznaje u sebi – objašnjava ona.

Ipak šta je u današnjim novim uslovima ključno u odnosu umetnost-tržište?

– Balans između tržišta i umetnosti ogleda se i u odnosu između neprofitne i profitne umetnosti. Kod nas malo ko prepoznaje tu razliku. Nije svako delo koje postiže uspeh kod publike umetnost. Nešto je i vašarska zabava. Ali Brodvej, koji je isključivo profitno orijentisan, ne može da opstane ako ne ostvari vrhunske umetničke ili makar izvođačke domete. Ako brodvejska predstava dobije lošu kritiku u „Njujork tajmsu”, ona već sledeće nedelje prestaje da postoji. Naravno, postoji i repertoar za neprofitna pozorišta koja se ne drže tako strogih tržišnih kriterijuma, ali ako uprava ne postiže rezultate kod kritike i publike, onda upravni odbor menja upravnike. Kod nas još nije sve tako rigorozno i predstave koje nemaju publike često opstaju na repertoarima. To je za mene fenomen za koji nemam objašnjenje – naglašava naša sagovornica.

U knjizi navodi da za opstanak kulture i umetnosti nisu presudni mediji, već – umetnost. Na šta se u tom slučaju svodi uloga medija?

– Ako delo nije vredno nijedan medij mu ne može pomoći da to postane. Ali u današnje vreme mediji su bitni, bilo da je reč o masovnim medijima poput televizije ili digitalnim poput socijalnih mreža ili podkasta. Zašto? Zato što danas nije dovoljno stvoriti vrhunsko umetničko delo. Potrebno je da ono bude primećeno, jer živimo u vremenu prezasićenosti sadržajima. Dvadeseti vek je bio vek produkcije i distribucije. Dvadeset prvi vek je vek pažnje – kako postati i ostati primećen u ogromnoj ponudi sadržaja od umetničkih do zabavnih. Borba za pažnju zahteva osmišljenu komunikaciju sa publikom, a ta komunikacija se neminovno odvija preko medija.

Kad je reč o položaju medija u savremenom svetu, Milena Trobozić Garfild navodi primer „Vašington posta” koji je bio pred gašenjem dok ga nije kupio Džef Bezos i od njega napravio čak internacionalni medij. Ipak nije li očekivanje da svako dobije svog Bezosa suviše pojednostavljen pogled na tako složene probleme koje nameće ovo vreme?

– Naravno da je pojednostavljen i naravno da će retko ko imati svog Džefa Bezosa koji je mogao sebi da dozvoli da, prvo, spase velike i ugledne novine i, drugo, da kroz „Vašington post” stekne uticaj u Vašingtonu, političkom centru Amerike pa i sveta, i da zahvaljujući svom poznavanju digitalnih medija pretvori uticajne  lokalne dnevne novine u svetski digitalni medij. Džef Bezos se nije obogatio zahvaljujući prodaji knjiga nego zahvaljujući korišćenju algoritma i praćenja podataka. I to je primenio na „Vašington post”. Ali većina medija u Americi pa i u svetu neće naći milijardera koji će biti voljan da potroši novac da bi spasao novinarstvo – zaključuje Milena Trobozić Garfild.

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Neko
Sve je to lepo u teoriji, al je u praksi malo drugacije. I ona je producirala svega 3 filma, pa je prestala. Zasto to znanje nije primenila i napravila megahitove i gomilu para?
Paja
Bravo Gardfildka!
Бранислав Станојловић
Зависи од схватања шта је култура и уметност!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.