Hronika bezimenog
U biblioteci „Savremeni srpski pisci” beogradskog izdavača „BeoSing” ovih dana izašao je iz štampe roman prvenac Stanka Stamenkovića, mladog novinara „Politike”. Roman ima i podnaslov, „Knjiga ljubavi i mržnje”, a recenzent Jelena Beoković delo je ocenila kao „gradski roman sa margine”.
Radnja se odvija u imaginarnoj zemlji po imenu Serbika, u neodređenom vremenu koje je (prepoznajemo se, nema sumnje!) naše, tranziciono; glavni junak je mladić, Bezimeni, boem usamljenik koji u društvu takvom kakvo je pokušava da se snađe. Muvanje, sitne ali i krupne prevare, tračevi, laži i mućke sastavni su deo društvenog pejzaža u koji Bezimeni, pametan, ironičan, skeptičan – ali ipak pripadnik generalno izgubljenih mladih generacija, uleće kao lažni detektiv kako bi raskrinkao mutljag u kojem uspešno plivaju „krupne ribe”.
Roman Stanka Stamenkovića ima jedva stotinu strana ali u sebi sadrži snagu kakva se ne nalazi baš često u našoj savremenoj prozi: po gorčini i kritici društva podseća na „Leposavu” Pavla Ćosića, te bi se o „Knjizi ljubavi i mržnje” možda moglo govoriti i kao o delu koje najavljuje da stasavaju novi mladi pisci čija se reč razračunavanja sa vremenom i prethodnim generacijama koje su odgovorne za sve ovo što nam se zbilo mora ozbiljno primiti.
„Hroniku bezimenog” odlikuje i seta, i naizgled nemoć pred „jačim od sebe” čiji smo (oni misle!) samo pioni. Dobitnička kombinacija je ironija, smeh, strip, ljubav... a svega toga ima u ovom romanu. Delo Stanka Stamenkovića poseduje retku dinamiku, neobičnu za našu savremenu prozu, i pokazuje da je na pragu srpske književnosti pisac na koga ona treba da računa.
A. C.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


