Pokret moćniji od reči
Koreografski par Meg Stjuart (SAD) i Filip Gemaher (Austrija) bili su proteklih dana gosti Beograda. Njihova predstava „Možda zauvek” premijerno je izvedena preksinoć u Ateljeu 212 u okviru glavnog programa 42. Bitefa. Oni koji nisu bili te sreće da prisustvuju premijernom izvođenju ovog plesnog ostvarenja mogli su na sinoćnjoj reprizi da vide sa kakvim scenskim izrazom su Meg Stjuart i Filip Gemaher ostvarili svoj prvi zajednički projekat, urađen u produkciji trupa „Demidžd Guds” (Belgija) i „Membling Fiš” (Austrija).
Amerikanka Meg Stjuart i Austrijanac Filip Gemaher, tvrde kritičari, jednostavno su morali da se sretnu, i pored toga što svoj scenski nastup grade na kontrastu svojih pojedinačnih stilova. Sa njima smo razgovarali u foajeu Ateljea 212, gde su bili okruženi beogradskim novinarima posle višečasovne probe. Davali su kratke intervjue, po strogo utvrđenom terminu jer, kako smo obavešteni, Meg Stjuart i Filip Gemaher i nisu bili raspoloženi za razgovore. I to malo intervjua koje su uspeli da obave , novinari su ih dobili posle višednevnog iščekivanja da im organizatori 42. Bitefa upriliče susret sa ovim koreografskim parom. Trebalo je biti mnogo strpljiv.
Nežna plavuša Meg Stjuart i njen kolega Filip Gemaher nisu krili radost što su gosti 42. Bitefa, a o svojoj saradnji i radu na predstavi „Možda zauvek” su podvukli da je ona rezultat dugog procesa rada. I kao što su svoj projekat radili zajedno, tako su i razgovarali u tandemu.
– Kombinacija u našoj predstavi je jako zanimljiva. Spojili smo iskustvo Meg Stjuart, njen umetnički talenat, sa mojim umetničkim istraživačkim radom koji sprovodim svih ovih godina. U radu nam je pomoglo sve ono što smo tokom druženja otkrivali jedno o drugom, odnosno ukrštanje umetničkih sredstava koja smo koristili u prethodnom radu. Predstava „Možda zauvek” bavi se i pitanjem koliko jedni drugima ulazimo u životni prostor. Velika stvar je suočiti se u radu sa nekim ko je tako jak, uspešan. To je motiv, dodatno ubrzanje, kaže Gemaher.
Trudimo se da tokom procesa rada, nadovezuje se Meg Stjuart, budemo otvoreni jedno prema drugom i podelimo jedan veoma intiman svet. Istražujemo koje su granice, dometi našeg rada. To je, ujedno, i polazna tačka od koje kreće naša umetnost. Svi smo naučeni da radimo samostalno, da se sami izražavamo, a kada radimo u duetu, neophodno je bliže upoznavanje i neka vrsta intimnosti.
Predstava „Možda zauvek” je prvi zajednički projekat koreografskog tandema Meg Stjuart i Filipa Gemahera. Tokom upoznavanja i zajedničkog druženja radili su nekoliko manjih projekata, ali je, podvlače, za ozbiljniju predstavu neophodno doneti mnogo konkretnih odluka, što često i nije lako.
Na pitanje na čiju inicijativu je došlo do ove saradnje, gotovo uglas su odgovorili da je interesovanje za zajednički rad bilo obostrano.
Telo je veoma moćno sredstvo koje svojim pokretom može da stvori izvanrednu priču i reči same po sebi tada nisu potrebne, naglašava Gemaher. Slično razmišlja i Meg Stjuart, koja nam otkriva da, kada su reči neophodne ona ih izgovara, ali se slaže da se sva osećanja i značenje reči mogu preneti, dočarati, pokretom koji je moćniji od reči.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


