Četvrtak, 11.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Golicljive plate

Golicljive plate

„Politika” je juče objavila podatke o platama deset najplaćenijih direktora najvećih nemačkih firmi – od „Folksvagena” i „Simensa”, preko Dojče banke do Nemačke pošte. Na spisku, koji je pisac ovih redova video, nalazilo se 30 imena najboljih menadžera najvećih nemačkih kompanija koje čine DAH – nemački berzanski indeks. U pitanju su milionske sume. U evrima. Naravno. I to je deo jedne priče.

Druga priča, ili tek njen početak, bili su pozivi naših čitalaca. Zovu ljudi i pitaju – kada ćete objaviti spisak naših najplaćenijih direktora? Prvo što smo mogli da prozborimo bilo je – nemamo te podatke, ali i da ih imamo – mnogi se smatraju poslovnom tajnom, zbog čega se može dopasti suda. U mnogim firmama se i samo raspitivanje o platama u kući smatra težom povredom korporativne discipline zbog koje se, u težem slučaju, može ostati i bez posla.

I tako, opet, dolazimo do stare dileme – da li naše plate i ukupna primanja (bonusi) treba da budu prvorazredna tajna ili spadaju u korpus uobičajenih informacija od opšteg značaja. Da li je svako raspitivanje o nečijoj plati, bilo direktora, ministra bilo fudbalskog trenera, pa i svog kolege sa posla, zabadanje nosa u tuđ džep? Svejedno iz kog razloga – čiste znatiželje ili zavisti. Ili, možda, i o tome treba da postoje neka društvena pravila igre. U Nemačkoj tajne nema. Prvi čovek „Folksvagena” Martin Vinterkorn zaradio je lane 16.596.200 evra. I tačka.

Kod nas je muka živa doći do podatka kolike su plate i ukupna primanja, recimo, direktora javnih, državnih preduzeća i članova njihovih upravnih odbora. Zašto? Pravog, suvislog odgovora – nema. Zato što to nije red ili je, možda, u pitanju arogancija državnog činovništva? Da se ne izaziva zavist siromašnih, da se ljudi koji su bolje plaćeni ne izlažu javnim osudama ili da ih takav podatak ne izloži bezbednosnim i drugim rizicima? Ne stoji. U pitanju su visoki državni činovnici s natprosečnim platama koje i mi, kao poreski obveznici, plaćamo.

U vreme ne tako davnog realnog socijalizma o platama svakog zaposlenog, pa i direktora, odlučivali su radnički saveti. Znalo se sve do u dinar. I šta smo imali od toga. Ništa. Igrali smo se radničke demokratije u kojoj je, navodno, portir Pera odlučivao o plati svog direktora. Da li baš? Danas – plata prvog čoveka privatizovane kompanije tajna je broj jedan. O njoj Pera ne sme ni da se raspituje. Novi sistem – nova pravila.

I tako, opet, dolazimo do nas i nasušne potrebe da se i mi u svim ovim tranzicionim vremenima odlučimo – jesmo li za javno objavljivanje podataka o golicljivim platama, sa svim posledicama koje iz toga proističu, a to znači, recimo, da se zna i koliki je porez plaćen ili smo za to da ih i dalje držimo pod velom tajne pravdajući sve to zagarantovanom dozom privatnosti? Dobro je što imamo poverenika o informacijama od javnog značaja i zaštiti podataka o ličnosti, ali za ono što Nemci rade sa svojim informacijama o platama – potrebno je mnogo više. Ne samo u evrima.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.