Armija od 7.000 honorarnih lekara
„Kada država bude stekla jasan uvid u kapacitete, opremu, vrstu pregleda i broj zaposlenih u privatnom sektoru, biće otvoren dijalog na koji način privatnici mogu biti integrisati u postojeći zdravstveni sistem”, poručio je 26. septembra 2014. godine ministar Zlatibor Lončar, otvarajući skupštinu Asocijacije privatnih zdravstvenih ustanova i privatnih praksi Srbije.
Iako su mnogi komentarisali da je taj cilj „nemoguća misija”, danas, dve godine kasnije, ipak smo za korak bliži danu kada će nam za pregled u privatnoj ordinaciji biti potrebna samo zdravstvena knjižica.
Dejana Ranković, direktorka pomenute asocijacije, otkriva za „Politiku” da je uslov u vezi sa kompletiranjem „kartona” srpskog privatnog zdravstva gotovo u potpunosti ispunjen. Priznaje da je
to bio prilično složen posao, s obzirom na razuđenost evidencija privatnih zdravstvenih ustanova i privrednih praksi. Neke od njih se registruju u trgovinskim sudovima, a druge u Agenciji za privredne registre, pa je bilo teško utvrditi i njihov broj, a samim tim i ukupne mogućnosti. Podatke o privatnicima imaju i Lekarska komora, i inspekcije Ministarstva zdravlja i APR, ali su svi oni međusobno neusaglašeni.
– Ipak, uspeli smo da integrišemo sve podatke i danas imamo detaljnu mapu privatnih zdravstvenih ustanova u Srbiji. Ovaj sektor obuhvata 2.000 apoteka, 2.500 stomatoloških ambulanti, 200 laboratorija i 1.020 lekarskih ordinacija. Tu je i 270 većih zdravstvenih sistema 155 poliklinika, 18 domova zdravlja, 12 opštih i 76 specijalnih bolnica, pet zavoda za radiološku dijagnostiku – poliklinika, opštih i specijalnih bolnica, zavoda i domova zdravlja – kaže Dejana Ranković, direktorka asocijacije koja okuplja 400 članica, koje pokrivaju 80 odsto svih zdravstvenih usluga u privatnom sektoru. U asocijaciji su i veliki zdravstveni sistemi poput „Medigrupa”, „Belmedika”, doma zdravlja „Vizin” , ali i mnoštvo malih ordinacija.
U Beogradu se nalazi čak 40 odsto svih registrovanih privatnih zdravstvenih ustanova. Najčešće zastupljene specijalnosti su ginekologija, interna medicina i pedijatrija.
Prema najsvežijim podacima Lekarske komore Srbije, privatni zdravstveni sektor zapošljava 4.223 lekara (koji rade samo i jedino u privatnom sektoru), a prema podacima asocijacije, kod privatnika je angažovano oko 7.000 lekara na dopunskom radu, u svojstvu konsultanata.
– Asocijacija je prva okupila lekare, farmaceute, stomatologe i biohemičare da zajedno rešavaju pitanja koja se tiču privatne prakse –dodaje naša sagovornica, inače, magistar farmacije po specijalnosti.
Asocijacija je „ličnu kartu” konačno upotpunila i „tehničkim kapacitetima”: prebrojana je oprema kojom raspolaže privatni zdravstveni sektor. Na primer, od ukupno 51 magnetne rezonance, 23 su u državnim institucijama, a 28 u privatnim.
– Privatni sektor u Srbiji je fleksibilan, isto kao i u Evropi, pa po prirodi stvari može brzo i efikasno, bez složenih procedura, da nabavi opremu i proširi kapacitete, koji po potrebi mogu da se aktiviraju – dodaje Rankovićeva.
Sve češći fenomen otkaza u državnom zdravstvu da bi se radilo kod privatnika „zavija u oblandu” i kaže kako „naše privatno zdravstvo u sve većoj meri okuplja ugledna imena i priznate stručnjake, koji se iz raznih razloga opredeljuju da svoje karijere nastave u ovom sektoru”.
U asocijaciji se nadaju se da će neke od neusaglašenosti, koje remete sadašnju ravnopravnost između lekara u privatnom i državnom, biti otklonjene novim izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Pacijentima smeta što posle pregleda ili lečenja u privatnoj bolnici, doznake za bolovanje za sebe ili dete, ipak, i dalje jedino može da napiše izabrani lekar u državnom domu zdravlja.
Naprosto, tako je po zakonu. Dejana Ranković međutim, tvrdi da već ima zaokreta u ovakvom tretiranju privatnog sektora i navodi primere saradnje kroz operacije katarakte u privatnim oftalmološkim klinikama i vantelesnu oplodnju u ginekološkim klinikama, koje plaća RFZO. Zbog žalbi pacijenata da neki državni lekari ne prihvataju izveštaj kolega iz privatnog sektora, naša sagovornica podseća da su mišljenje i medicinski nalaz, na kojem se nalazi pečat licenciranog zdravstvenog radnika, ma gde god on radio – apsolutno validni.
Ona dodaje da se ovo odbijanje izveštaja lekara iz privatne prakse „ranije dešavalo u mnogo većoj meri, a da zahvaljujući prvenstveno Ministarstvu zdravlja danas skoro i da nemamo takve slučajeve”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


