Za registraciju stambene zajednice i do 3.500 dinara
Za registraciju stambene zgrade u stambenu zajednicu, što je zakonska obaveza stanara bez obzira na to da li upravnika biraju iz svojih redova ili angažuju profesionalca, potrebno je između 2.500 i 3.500 dinara. Taj novac odlazi na razne takse, ugovore, overe obrazaca, izradu pečata... Manji trošak imaće zgrade sa više stanova i one čiji stanari odluče da rukovođenje objektom prepuste prvom komšiji, a ne profesionalnom upravniku.
Kada formiraju stambene zajednice, vlasnici stanova koji su birali profesionalnu upravu mesečno će izdvajati 250 do 350 dinara, koliko u Beogradu sada koštaju usluge upravnika.
U Novom Sadu one se kreću između 200 i 350 dinara.
Predstavnici firmi koji se u tržišnoj utakmici uveliko bore za veći kolač smatraju da je 300 dinara realna cena i da ona ne bi trebalo da pada. Dušan Jakšić, vlasnik firme „Kućepazitelj”, objašnjava zašto: – Da bih pokrio troškove goriva, kancelarijskog materijala, kol centra, skrivenih izdataka poput taksa, ispod te cene plašim se ne bi nam se isplatilo da radimo.
Šta upravnik ulaže?
Živce, vreme i patike, kao iz topa šaljivo odgovara Marko Arsenijević, član Upravnog odbora „Inicijative za kvalitetnije stanovanje” – udruženja organizatora profesionalnog upravljanja, koje broji više od 30 najvećih firmi iz Srbije.
– Profesionalni upravnik mora da bude dostupan 24 sata, redovno obilazi zgradu i komunicira sa stanarima, saziva skupštinu stanara, podnosi im izveštaje o tome kako je potrošen njihov novac, bilo za tekuće ili investiciono održavanje, da im predoči, na primer, da jednom godišnje moraju da obave tehnički pregled lifta, na tri godine provere gromobranske instalacije, da se u sezoni grejanja mesečno radi servis gasnih kotlarnica... sve to je izuzetno odgovoran posao koji ne može da se obavlja bez poznavanja nekoliko zakona – ističe Arsenijević.
Da bi ispunio očekivanja građana koji su ga angažovali, jedan upravnik može da se brine o maksimalno 30 stambenih zajednica, pod uslovom da ima tim ljudi i logistiku. To je za desetak firmi koje se zasad u Beogradu bave upravljanjem i održavanjem zgrada još daleki san, ali nije nedostižan, kaže Dejan Turkalj, direktor preduzeća „Moj upravnik”, kćerke firme najveće slovenačke kompanije u oblasti upravljanja i održavanja nekretnina „SPL Ljubljana”, koja ima više od 130 zaposlenih.
– Bez softvera sa „ličnim kartama” svake zgrade i kol centra koji radi 24 časa, jedan čovek teško da može da vodi računa o tako velikom broju zgrada. Mi upravljamo sa oko 100 objekata. Dnevno sada zaključujemo pet do deset ugovora sa skupštinama zgrada jer se približava rok do kada moraju da budu registrovane stambene zajednice – kaže Turkalj.
Njegova firma ima šest zaposlenih, tri profesionalna upravnika i usluge naplaćuje između 300 i 350 dinara po stanu, ali ima i one koji su radi da mesečno izdvoje čak 1.000 dinara.
– Reč je o vlasnicima stanova u manjim zgradama u elitnim delovima grada, koji su često na putu i ne žele da razmišljaju o tome da li je kod kuće sve u redu. Od nas zahtevaju da dva do tri puta sedmično obilazimo zgradu, proveravamo da li je obijena, kosimo travu, čistimo bazen... – kaže Turkalj.
Procena Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture je da će Srbiji biti potrebno najmanje 15.000 profesionalnih upravnika kako bi građani imali mogućnost izbora i za što manje novca dobili što bolju uslugu. Obuku u Privrednoj komori Srbije dosad je prošlo oko 700 kandidata, a licence i zvanje profesionalnog upravnika steklo njih 183.
Novom zanimanju i pre nego što se dokazalo u praksi najbolji pi-ar uradila je država, odnosno resorno ministarstvo, tvrdeći da će upravnik moći da zaradi platu od oko 55.000 dinara. Oni koji su već „u sedlu” demantuju ih i tvrde da računaju na oko 40.000 dinara.
Pečatoresci profitiraju
Za razliku od većine građana koji od novog Zakona o stanovanju očekuje samo veće namete i obaveze, pečatoresci će, ipak, profitirati. Po našoj računici, beogradske pečatorezačke radnje do sada su zaradile najmanje milion i trista hiljada dinara. Prema propisima, svaka stambena zajednica – a dosad ih je registrovano 1.156 što je samo kap u budućem moru – mora da ima svoj pečat. Izrada štambilja kreće se od oko 1.200 dinara, koliko košta najjeftiniji – okrugli drveni, pa do 2.000, što je cena automatskih pečata.
– Upravnici zgrada iz opštine donose rešenje o registraciji stambene zajednice, a gotov pečat mogu preuzeti samo uz ličnu kartu. Mi smo ovlašćena pečatorezačka radnja za izradu štambilja sa državnim grbom, ali pošto pečat zgrade taj grb nema, oni se mogu izraditi i na mestima koja nisu ovlašćena. U poslednje vreme dolazi nam dosta ljudi – kažu u firmi „Graveks”.
Pune ruke posla imaju i kod konkurencije, gde se takođe već uveliko izrađuje „alat” novih upravnika.
– Nama je svejedno jer i do sada smo pravili pečate za kućne savete i skupštine zgrada. Promenilo se samo to da sada radimo za upravnike stambenih zajednica. U svakom slučaju, ima dosta posla, a posebno u prethodnih mesec dana – kažu u pečatorezačkoj radnji „Perić”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


