Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
FORMULE ŽIVLjENjA

Socijalna fobija

Preterani strah od javnog nastupa, a još više bojazan da će se osramotiti pred nepoznatim osobama ili publikom može bitno da ometa nečiji privatni ili profesionalni život, a najbolji način da to sprečimo jeste da podstičemo decu da javno nastupaju pred grupom vršnjaka
Socijalna fobija
(Срђан Печеничић)

Kao što je poznato, reč fobija označava strah od nekog objekta (osobe, životinje ili predmeta) ili situacije koji u stvarnosti nisu opasni. U najvećem broju slučajeva i sama osoba smatra da je njen strah iracionalan ili neopravdano preteran, ali uprkos tome i dalje u datim situacijama reaguje fobično.

Socijalna fobija je, najkraće rečeno, preterani strah od javnog nastupa. Mnogi ljudi izbegavaju da nastupaju pred grupom nepoznatih ljudi zato što osećaju nelagodnost i tremu, ali to ne ubrajamo u socijalnu fobiju. O socijalnoj fobiji govorimo onda kada iracionalni strah od izražavanja pred nepoznatim ljudima bitno ometa privatni ili profesionalni život osobe.

Strah od sebe samih

Ljudi se ne plaše javnog nastupa kao takvog, već se plaše onoga što bi, prema njihovom mišljenju, moglo da se dogodi tokom njihovog nastupanja. U većini slučajeva se oni plaše samih sebe: da će napraviti neku grešku, da neće znati da odgovore na neko pitanje, da neće biti na visini zadatka, tako da će kod drugih ostaviti loš utisak o sebi. Kako se zapravo plaše da će se osramotiti, socijalna fobija je u stvari strah od osramoćivanja.

Za ljude koji imaju socijalnu fobiju je tipično da imaju idealizovanu predstavu o tome kako bi trebalo da nastupe pa da sami budu zadovoljni sobom. A kako znaju da nisu savršeni i da je moguće da tokom nastupa odstupe od svog perfekcionističkog zahteva prema samima sebi, oni unapred osećaju strah od demaskiranja. Osoba pretpostavlja da će greška koju će možda napraviti biti dokaz na osnovu kojeg će drugi uvideti da ona nije onakva kakvom se predstavlja već da je neznalica, nesposobna, nestabilna itd.

Kada se ipak odluči da govori pred grupom nepoznatih ljudi, osoba sa socijalnom fobijom u to ulazi s velikom tremom. Kako izraz trema dolazi od grčke reči kojom se označava podrhtavanje, trešenje, osoba će biti svesna da drugi mogu primetiti koliko je uplašena zbog toga što je odaju podrhtavanje glasa i prstiju na rukama. Kada joj se učini da su drugi primetili njenu tremu, tako da znaju da je emocionalno nestabilna, ona se može postideti i može pocrveneti. Kada oseti zažarenost u obrazima, ona ima doživljaj da se njena „socijalna maska” koju nosi topi, tako da se može dodatno postideti zbog toga što sada drugi vide da se ona stidi. Sve to kulminira u veoma snažan neprijatan doživljaj.

Kada jednom doživi i „preživi” veoma neprijatni javni nastup, osoba će na sve načine pokušavati da izbegne takve situacije u budućnosti. Bez obzira na to koliko joj to može profesionalno ili privatno štetiti, osoba će izbegavati da se izražava pred grupom nepoznatih ljudi, bilo da su to poslovni sastanci, prezentacije, predavanja, izložbe ili nastupi.

Ljudi koji imaju socijalnu fobiju se bez teškoća izražavaju kada su u grupi ljudi koje dobro poznaju, s kojima su bliski. Razlog je u tome što se u toj grupi osećaju prihvaćeni, a u grupi nepoznatih ljudi se plaše da neće biti prihvaćeni. Zbog toga bi bilo bolje da se umesto naziva socijalna fobija govori o javnoj fobiji. S druge strane, glavni problem i nije strah, to jest fobija, već osećanje stida koje je ključno u njihovom doživljaju, tako da bi i u tom smislu trebalo naći tačniji naziv za ovaj poremećaj.

Podsticanje javnog nastupa

Kako je socijalna fobija rezultat određenih mentalnih procesa osobe, psihoterapija se svodi na promenu ovih procesa i uvođenje drukčijih načina razmišljanja. U osnovi ovog poremećaja je fantazija „unutrašnjeg deteta” da bi moralo da svojim nastupom fascinira publiku, kako bi dokazalo da vredi i bilo prihvaćeno i cenjeno. Kada osoba shvati da nije njen zadatak da fascinira druge svojom ličnošću već da na zadovoljavajući način drugima prenese određene informacije, tada se smanjuje teret koji je sama sebi nametnula. Kada uvidi da ona i njena prezentacija nisu isto, da i odlični predavači održe nekada nezanimljivo predavanje, tada će se lakše nositi s eventualnim nezadovoljstvom jednog dela publike.

Najbolji način prevencije socijalne fobije jeste da podstičemo decu da javno nastupaju pred grupom druge dece i da je važno da to čine dovoljno dobro, a ne najbolje moguće.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ivana Gavrilovic
Hvala što ste mi definisali ovaj oblik straha! Imala sam ga od ranog detinjstva. Zbog tog straha mnogo toga sam propustila. Kada sam počela da radim ustvari počela sam da se suočavam sa tim strahom. Najpre pred djacima,a onda pred kolektivom da bi se to prenelo i na ostale segmente života. Dugo sam nosila taj teret dok nisam sama počela da shvatam da prevazilazim taj strah samo češćim javnim nastupima. I zaista sam se tek u poznijim godinama ,oslobodila tog straha i to iskustvo prenosim deci podržavajući ih. Savetujem da tu tremu kako sam nazivala taj strah,najbolje pobedjuju javnim nastupom. Samo bih dodala da tu važnu ulogu igra sigurnost,a ona se stiče posedovanjem znanja i argumenata kad je reč o dijalogu. Srdačan pozdrav!
Dragan Pik-lon
Dobro je podsticati decu na javni nastup.Pomocu recitovanja,pesme,igre i prepricavanja svojih dozivljaja.No lica koja imaju jedno lice u javnosti a drugo kod kuce(privatno) imaju najveci stepen socijalne fobije ili kako lepo rekoste-javne fobije.Lako je odglumiti "pozitivnu" licnost u malom krugu ljudi.U svom sokaku ili omiljenom kaficu.To je za ove dvolicnjake nemoguce pred javnom tribinom i velikim brojem nepoznatih ljudi.Jer cela ta masa je ustvari velika kolicina ''spijuna" koji ih mogu prepoznati.U ekstremnim slucajevima to je jos teze.Kod kriminalaca,manijaka,Hanibala,siledzija,pedofila....to je nemoguce.Jer se oni boje da ne budu prepoznati.Doduse Hitleru to nista nije smetalo,jer je umislio da je ispravan i moralan ili je potamanio sve svoje zrtve pa niko nije mogao da ga "provali''.Tako postupaju i ubice sa snazno izgradjenim alibijem.Sa kime uspevaju da prevare i same sebe!!!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.