Subota, 13.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
FORMULE ŽIVLjENjA

Kompleks Petra Pana

Iako su već zašli u tridesete ili četrdesete, za večite mladiće ili devojke život odraslih je dosadan, monoton, pun obaveza, žrtvovanja, bez zabave i životne energije – i u njega ne žele za zakorače
Kompleks Petra Pana
(Срђан Печеничић)

Rast i razvoj ličnosti se odvija tokom celog života, tako da pojedinac prolazi kroz različite faze emotivnog razvoja. O zastoju nečijeg emotivnog razvoja govorimo onda kada osoba „zastane” u nekoj od razvojnih faza i odbija da pređe u sledeću. Ove razvojne faze nisu čvrsto definisane, tako da ne možemo govoriti o nekoj psihopatologiji, već o različitim izborima koje ljudi čine kako bi svoje živote živeli na načine koji im najviše odgovaraju. U tom smislu treba shvatiti i pojmove „emocionalna zrelost” i „odraslost”.

Detinjasti i nezreli

Iako pojedinci imaju pravo da žive ovako ili onako, dobro je ako drugi koji su sa njima u kontaktu ili sa njima ulaze u emotivne veze, znaju šta mogu da očekuju od različitih varijeteta i tipova ličnosti. Jedan od takvih tipova je i odrasla osoba koja odbija da emotivno odraste i preuzme odgovornosti prema sebi i drugima na onaj način koji zajednica očekuje od funkcionalno odrasle ličnosti.

Jedan od načina da se označi osoba koja odbija da emocionalno odraste jeste da se imenuje prema nekoj svima dobro poznatoj ličnosti iz literature. U ovom slučaju reč je o Petru Panu iz dobro poznate bajke za decu, koji živi u zemlji Nedođiji u kojoj deca nikada ne odrastu, tako da su večito deca. Drugi, stručniji nazivi su večiti mladić (puer eternus) ili večita devojka (puella eterna).

Zašto neko odbija da odraste, iako je u svojim tridesetim ili četrdesetim godinama? Glavni uzrok otpora je što ovi ljudi imaju negativne predstave o odrastanju i emocionalno zrelom životu. Za njih je odrasli život nešto neprihvatljivo: dosadno, monotono, puno obaveza, žrtvovanja, bez zabave i životne energije. Kada neko na taj način doživljava odrastanje, sasvim je razumljivo da ne želi da zakorači u tu vrstu života.

Problem u ovoj vrsti razmišljanja jeste da postoji razlika između nečije predstave o odraslom životu i odraslog života kao takvog. Tačno je da neki odrasli ljudi žive na opisani način, ali to je samo jedan od načina. Postoji čitav niz drugih, zabavnih i kreativnih načina na koji neko može da funkcioniše kao emotivno zrela ličnost.

Ono što je karakteristika osoba sa kompleksom Petra Pana jeste to što su infantilni, to jest detinjasti. To znači da u njihovoj ličnosti preovladava onaj deo ličnosti koji nazivamo „unutrašnje dete”. Zbog toga se u brojnim situacijama i odnosima ovi ljudi ponašaju na detinjast, nezreo način. Njima se zamera da su neodgovorni prema drugima, a često i prema sebi; da su egocentrični i hedonistični, usmereni samo na svoja zadovoljstva i užitke; da nisu u stanju da uspostave dublje emocionalno vezivanje za drugu osobu, već da im je druga osoba važna samo dok im stvara osećanje prijatnosti, a da raskidaju i odlaze kada primete da su se „ohladili”. Za njih je dobar život stalna zabava i igra; traže uzbuđenje i stalnu pozitivnu stimulaciju. Kako je uloga roditelja povezana sa odricanjima, ove osobe imaju otpor prema njoj.

Unutrašnje dete je veoma važan deo ličnosti tokom celog života, bez obzira koliko neko ima godina. Jedna izreka kaže da sve dok neko ima aktivno unutrašnje dete da nikada neće biti star.

Zabava i kreativnost u svetu odraslih

Razlika između Petra Pana i emocionalno zrele osobe je u tome koliko i kada koriste svoje unutrašnje dete. Dok Petar Pan većinu svog života živi iz svog unutrašnjeg deteta, emocionalno zrela osoba ga koristi samo povremeno. Kod nje je ovaj deo ličnosti koji je odgovoran za duhovitost, zabavu, kreativnost, igru, maštanje i koji je izvor životne energije, u skladu sa drugim delovima ličnosti, tako da ga osoba aktivira povremeno, u primerenim situacijama i odnosima. Dok je Petar Pan detinjast, emocionalno zrela ličnost ume da bude detinja. Sa druge strane, oni koji potpuno isključe ovaj deo ličnosti žive onu odraslost koje se Petar Pan užasava.

Kako pomoći onoj osobi sa kompleksom Petra Pana, a koja traži pomoć da odraste? Pomoći joj da promeni svoju negativnu predstavu o odraslosti i da u nju doda zabavu, duhovitost i kreativnost. Ako roditelji nisu žrtve svog roditeljstva i ako deci pokazuju da žive kvalitetnim životima, da su dobri i sebi i drugima, tada će biti detetov uzor i ono će želeti da odraste na isti takav način.

Komentari4
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Stefan Petkovic
Mislio sam da znam, i mislio sam da od ovog kompleksa visestruko vise pate muski nego zenski, ali me onaj deo o "hedonizmu i egocentrizmu" zbunio - ako devojcice odnosno devojke mnogo ranije postaju zrele i odrasle i konacno zene, a danasnje devojke odnosno zene najvise krase ovakve osobine, onda izgleda da su one sve to spolja, a iznutra pate od tog kompleksa. Paradoks.
Slavka T.
Da li je ljudska sreca u svetu realnosti i znanja ili u svetu maste? Njegos kaze:"Ko na brdo ak' i malo stoji, vise vidi no onaj pod brdo. Ja povise malo od vas vidim. ...To je ljudska sreca al' nesreca!" Ajnstajn se jasno izjasnjava zakljucujuci da je za ljudsko stvaralastvo vaznija imaginacija od znanja. Sta kaze Petar Pan o sreci? Kada Vendi predlaze Petru da se iz carobnog sveta maste vrati kuci, on joj kaze:"Ako se vratim medji obicnu decu, moracu da rastem. Ne... Ja sam i ovde srecan. A ti samo idi. Zbogom". Vendi kaze:"Doci cu da te obidjem, Petre!" Petar njoj odgovara:" Neces nikad vise doci, Vendi, jer kad odrastes, neces vise moci da zivis u svetu maste". Kada je Petar Vendi sa bracom vratio kuci, drugarca ga je upitala: "Mislis li da su srecni?" Petar joj je odgovorio: "Mozda ce ponekad biti srecniji od mene zato sto imaju mamu, ali ponekad sam ja srecniji od njih jer zivim slobodan medju vilama u carobnim bastama". Kako dva dobra sastaviti: mamu i vilu, realnosti i mastu?
Ljiljana
Zanimljivo je "spojiti" jednu ženu/muškarca od 72 godine i devojku/mladića od 16 godina, da žive zajedno godinu dana. Tada bi sve bilo jasnije.
Jovan Stojkovic
Треба правити разлику измеѓу маште у смислу креативног мишљења то јест способности да се размишља ван шаблона и маште у смислу склоности ка фантазирању то јест уобразиљи као бежању од суочавања са непријатним истинама. Плашим се да онај ко не разуме ову суштинску разлику па почне да оправдава фантазирање мислеќи да је Његош био сањар и маштар копа себи опасну јаму.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.