Diskretni heroji iz domova za stare
Tokom vanrednog stanja među najdramatičnije trenutke svakako spada pojava virusa korona u domovima za stare u Nišu i Negotinu. Te vesti su zabrinule javnost, razboleli su se korisnici i zaposleni koji o njima brinu, veliki je bio i broj preminulih, a takav ishod bio je izvestan i na osnovu iskustava drugih država u borbi protiv nove svetske pošasti.
Broj od 149 zaraženih među zaposlenima u socijalnoj zaštiti , inače 1,25 odsto od ukupnog broja zaposlenih, nekako ostao je neprimećen. A, to je nakon zdravstva - najveći broj zaraženih u jednom sistemu. Malo se zna da su zaposleni u domovima za smeštaj najugroženijih, starih, osoba sa intelektualnim i mentalnim teškoćama, bez naredbi i uredbi, odlučili da ne napuštaju svoje korisnike. Bile su to njihove profesionalna, a, iznad svega ljudska odluka, da život u doba korone nastave u domu, sa ljudima o kojima se svakodnevno brinu, sa kojima se raduju, tuguju, rešavaju njihove probleme.
̶ Prijavila sam se u prvoj grupi za petnaestodnevnu preventivnu izolaciju u ustanovi ̶ seća se Aleksandra Lazić, viša medicinska sestra u Gerontološkom centru Obrenovac i dodaje da je to bila prilika i da se podsete koliko znače dobri međuljudski odnosi u kolektivu. ̶ Svesni ozbiljnosti situacije ukoliko bi došlo do unošenja virusa u domove, prema preporuci Ministarstva za rad i socijalna pitanja, svi zaposleni su imali isti stav „ako bude potrebno računaj na mene”. Svi smo bili zdravi i čvrsto rešeni da tako i ostane, sećajući se iskustva iz 2014. sa poplavama.
̶ Kada su nas ljudi o kojima godinama brinemo kao o svojim najbližima pitali kako smo i kako su nam deca, bura emocija je bila neminovnost. Svojima smo se telefonom javljali kasno uveče, tek kada su svih 310 korisnika bili namireni i usnuli. Porodice znaju da radimo posao koji se ne završava odlaskom kući. Majka sam troje savesne i odgovorne dece. Suprug i ja verujemo da je i ovo način da deca odrastu u ljude snažnog karaktera – dodaje Aleksandra Lazić.
O strepnji da li je sve pod kontrolom govori Goran Petković, rukovodilac RJ Tešice, Gerontološkog centra „Jelenac” u Aleksincu.
– Dolazio je dan testiranja i strepnja je postala neizmerna, da li su svi negativni ma kovid testu, iako sam ih celog života osnaživao da budu ̶ pozitivni. Bojan, radnik na održavanju, šeta i puši, kaže da veruje u mene i sve nas i da moraju svi rezultati da budu negativni. Razmišljam, da li smo sproveli sve mere. Možda je nešto promaklo, imamo 276 korisnika sa mentalnim i intelektualnim teškoćama. Stiže prvih 50 rezultata… svi negativni – vraća se u prošle dane Petković, koji je boravak u karantinu započeo sa prvom grupom kolega, a zatim i nastavio sa drugom.
Neprekidni boravak sa štićenicima za Petkovića je novo iskustvo zbog koga će insistirati na tome da se naka od ustaljenih pravila ponašanja u Domu preispitaju. Sada, kaže, shvata koliko zadovoljstvo predstavlja čak i odlazak do seoske prodavnice.
O nevidljivim herojima u doba pandemije, kako prof. dr Miroslav Brkić sa Fakulteta političkih nauka, naziva zaposlene u socijalnoj zaštiti, govore i mnoga svedočenja na sajtu Komore socijalne zaštite.
Navodeći šta spaja Aleksinac, Novi Sad, Beograd, Krupanj i Obrenovac on kaže:„U njima se nalaze domovi za smeštaj najugroženijih, u njima rade Peca, Ana, Miloš, Sara, Jasmina, Ivan...”
– Zahvaljujući ovim ljudima spadamo među zemlje sa najmanje zaraženih i umrlih u institucijama socijalne zaštite u Evropi, iako možda drugačije deluje, jer oni ne brinu već žive sa svojim korisnicima ̶ naglašava profesor.
Podsećanja radi u Srbiji rade 303 privatna i državna doma sa 23.129 korisnika. Od početka epidemije, prema podacima resornog Ministarstva, virus je registrovan u ukupno 43 ustanove što je oko 14 odsto. Zaraženo je ukupno 574 korisnika ili 2,48 odsto od ukupnog broja korisnika.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


