Petak, 19.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Stare knjige

Poslovniji naslednici bi dovukli veliki kontejner i knjige poslali na reciklažu, ali Piter hoće da ih pokloni nama, pa da im mi nađemo novi dom. Hoće da time oda poštu svom stricu
Stare knjige
Фото Ројтерс

Otkako smo poklekli pred svemoćnom ekonomskom krizom i počeli da trgujemo, osim srpskim, i polovnim engleskim knjigama, obišao sam dosta australijskih kuća. Međutim, danas prvi put idem u jednu „našu” kuću. Piter, jedini naslednik, sprema kuću svog strica za prodaju, pa mu police sa knjigama zadaju glavobolju. Zato me je pozvao –knjige na engleskom je „sortirao”, ali mu sa našim ide teže jer ne zna srpski. 

Poslovniji naslednici bi dovukli veliki kontejner i knjige poslali na reciklažu, ali Piter hoće da ih pokloni nama, pa da im mi nađemo novi dom. Hoće da time oda poštu svom stricu.

Kuća kakva i priliči dobrostojećoj porodici – mnogo soba, slika i knjiga sa posvetama. A sve je onako kako je bilo godinama, osim što sada tu više niko ne živi. U roku od godinu dana otišao je prvo suprug, onda sin jedinac i na kraju ona – lekar.

Kada sam ušao, najpre me je obuzela tuga, a potom neki ledeni strah. Tome su verovatno doprinele svuda razbacane kartonske kutije – kuća mora na prodaju da bi se namirila banka. Piter mi pokaza problematične police i ja počeh da guram knjige u kartonske kutije dok su one ispadale iz mojih ruku. Očigledno nisam vičan ovom poslu.

Naslove sam prestao da čitam čim sam shvatio da je ovo jedno od onih retkih mesta gde i dalje u miru „koegzistiraju svi narodi i narodnosti”. Veliki broj knjiga će podeliti sudbinu zemlje kojoj su pripadale, razmišljam, ali ne skupih dovoljno hrabrosti da to kažem Piteru.

Nervoza se malo utiša pošto sa Piterom pronađosmo zajedničku temu – Aboridžine. On, po zanimanju antropolog, popuni mi nekoliko praznina o tom najstarijem narodu na tlu Australije.

Zahvalih se domaćinu, zatvorih gepek i požurih da pokupim suprugu sa posla. Tu mi ona zameri što u novom autu vozim stare knjige, a onda mi ispriča da je sama prestala da gomila knjige u našoj kući – pročita ih i vrati natrag u knjižaru. Tako doživeh i drugi poraz u istom danu – shvatih da sam, ovoga puta, ja „u oblacima”.

I eto, sada, duboko u noć, sedim u našoj kući sa mnogo soba, mnogo slika i mnogo knjiga sa posvetom…

DžorPetrović, Melburn, Australija

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.