Da li su Sloveni dali ime Berlinu

Zove me prijatelj da njegovog školskog druga iz domovine odvezem na određenu adresu u Berlinu, jer je on spriječen. Uzimam zemljaka i vozim na jednu adresu koja se u Berlinu nezvanično vodi i kao akademska četvrt. Ulazim u ulicu ali jedno 30 metara ispred cilja prolaz je zatvoren zbog radova, vidim slobodno mesto i parkiram.

Ispred mene se pojavi dvoje mladih ljudi dvoje mladih ljudi izgovarajući dobrodošlicu i kažu mi da požurimo jer više nema puno slobodnih mjesta. Pogledam u prospekt i ulaz koji su mi pokazivali. Vidim iznad ulaza tablu od nekakvog kulturnog centra.

Shvatam da će neki novopostali doktor istorije govoriti o svom doktoratu koji je stekao učestvujući na iskopinama jednog vikinškog nalazišta u okolini Berlina. U momentu odlučim da idem na predavanje, kažem zemljaku da ću ga tamo čekati i odlazim u salu.

Predavanje je bilo interesantno uz dosta slajdova. Otvara se diskusija a jedna grupa mlađih ljudi ispred mene se nagurava i ne mogu da se odluče kako će formulisati  pitanje. Ja spontano dignem ruku i budem prvi diskutant.

Kažem predavaču, da bih se ja osvrnuo na njegov uvodni dio predavanja i nastavljam, da se ja ne bih složio sa njegovom tvrdnjom kada su se Sloveni naselili u ove krajeve. Primjećujem lagano komešanje u publici ali i jasno pitanje predavača, da, kada su se to Sloveni doselili ovdje.

Podsetim ga da je rekao da je to bilo u sedmom vijeku, da nisu bili ratoborni i imali su samo luk i strijelu sa kojom su lovili divljač, a od alata posjedovali samo sjekire sa kojima su pravili primitivne kuće. Kažem mu da u tako kratkom vremenu seobe, da se preseli na stotine hiljada ljudi treba ogromna logistika i ako su se kretali kako reče, samo hodom znači da logistiku nisu ni imali.

Arheološke iskopine predmeta logistike za preseljenje, te tragova o bitkama kada se osvajaju nove teritorije ne postoje. Kažem mu da su se Sloveni naseljavali ovdje sa Balkana i to u dugim vremenskim periodima i spomenem 10 do 12 hiljada godina staru istoriju Vinčanske civilizacije i kraj ledenog doba.

Napominjem da u Vinči nikada nije pronađeno nikakvo oružje i da je vladao matrijarhat. Na te argumenta iz publike bučno reaguje jedan postariji gospodin sa brkovima ala Salvador Dali, sve negirajući. Podržava ga jedan drugi gospodin sa brkovima ala Čarli Čaplin.

Voditelj tribine se sa njihovim argumentima složi i pokuša da usmjeri diskusiju u drugom pravcu. Međutim, diže se jedna plavuša iz reda sa strane pomoćnih stolica. Ne znam, da li je bila više lijepa ili glagoljiva kada je počela da govori. Ustala je u moju odbranu i rekla da bi bilo fer da se čuju moji argumenti do kraja.

Javlja se predavač i kaže, da iznesem sve što mislim da je argumentovano.

Nastavljam da proces selidbe sa Balkana u ove krajeve traje povremeno i to hiljadama godina, kako se postepeno povlačio led koji je bio do obronaka Alpa. Kažem da poslije postoji zbrka kako su te narode zvali neki drugi susjedni narodi, a zvali su ih: Tračani, Dačani, Mesini Dalmate, Panoni, Iliri i da su to sve pravoslavni.

Naziv svoga praplemena Sloveni koji su se ovdje doseljavali su ipak sačuvali i zato Njemačka ima sada u svome susjedstvu recimo Čehe, Poljake ili direktno živite sa njima kao sa Lužičkim Srbima.

Ti narodi su sa sobom donijeli i imena kako zovu naselja, rijeke i slično. Da to potvrdim kažem mu kako je Berlin dobio ime. Po predanju Lužičkih Srba ime je nastalo od riječi bera (bara ili močvara-naziv na Balkanu) kako se izgovaralo u pradomovini. Nijemci kažu da je ime nastalo po medvedu (ber).

Kažem da medved ne živi u močvari jer on tu ne može naći špilju za svoj zimski san i da je u močvaru mogao samo nakratko doći da lovi. Uostalom berlinska močvara počela je da se isušuje pre 150 godina.

Navodim drugi argumenat. Ime rijeke Spre koja protiče kroz Berlin potiče isto iz pradomovine i kažem, da tamo gdje sam ja rođen u Bosni postoji isto istoimena rijeka koja se zove Spreča.

Kod obe riječi izmijenjeno je samo po jedno slovo, kod bare, a u e, i kod Spreče, č u j, znači, kako ovde izgovaraju Spreja. Kažem, u Češkoj imena rijeka su prenijeli doslovno sa Balkana. Naglašeno izgovaram, da ima još jedan argument, a kojeg sam čuo od dva ugledna čovjeka (sveštenika i učitelja) u gradu Bautzenu (Budišinu), da se kod njih i kod Čeha, od pamtivijeka prenosi legenda- da su došli sa Balkana.

Nastavljam i kažem predavaču da je sam u uvodnom dijelu spomenuo, Špandau (predgrađe Berlina) i da su ga u osmom vijeku izgradili Sloveni.

Pružite mi molim vas argumente da jedno primitivno pleme koje od alata kako rekoste, ima samo sjekiru nekoliko desetina godina kasnije gradi nešto komplikovano kao što je odbrambena utvrda u Špandau.

Znači, zaključak svega je, da su Slaveni ovdje već bili živjeli kada su se rani ili kasni Vikinzi, Germani ili kako su ih sve  zvali ovdje počeli naseljavati.

Diže se lijepa plavuša sa svojim pratiocem i aplaudiraju mi. Oba brkajlije protestuju. Dobijam poneki stidljivi aplauz od pojedinaca od ostale publike.

Počinje rasprava i u samoj publici koja je na momente dosta temperamentna. Organizator predavanja se diže, gleda na sat i govori, da je svako vrijeme prekoračeno, a da se nažalost o temi predavanja ništa nije reklo.  Izlazimo pred vrata na trotoar, a diskusija između publike ne prestaje.

U to se pojavljuje moj suvozač i radoznalo posmatra raspravu prisutnih iako ništa ne razumije. Prilazi mi lijepa plavuša sa svojim pratiocem izgovarajući riječi zahvale, predstavlja mi se, govoreći da je ona iz Radibora u Lužicama. Kažem joj, da sam bio u Radiboru, ali nažalost samo na groblju prisustvujući sa suprugom sahrani majke njene radne koleginice.

Ulazim u kola sa svojim pratiocem i vidim u retrovizoru da se na ulici još žučno razgovara. Pita me moj suvozač da šta se to tako živahno raspravlja. Ništa kažem, Nijemci se malo između sebe nešto porječkali.

Ma, meni se ne čini da je tu samo obična rasprava- bi od suvozača i nastavi. Ova mlada žena samo što vas nije zagrlila. Nekako vas je zahvalno gledala. Odgovaram u šali- pa, ko zna, možda se ponekoj mlađoj i staračka sredina sviđa.

Petar Maljenović

Pišite nam Poštovani čitaoci, „Politika” je ponovo oživela rubriku „Moj život u inostranstvu”. Namenjena je pre svega vama koji živite izvan Srbije, širom sveta, koje je životni put odveo u neke nove nepoznate krajeve i zemlje.Nadamo se da ste primetili da smo se i mi u međuvremenu malo promenili. Sašili smo novo, komotnije i udobnije digitalno odelo, ali i dalje smo prava adresa na koju možete slati svoja pisma, reportaže, zapise i fotografije.Pišite nam kako je u tuđini ili u vašoj novoj otadžbini. Kako vam Srbija izgleda kad je gledate iz Vankuvera, Osla ili Melburna? Stanuje li nostalgija na vašim novim adresama?A naša adresa je  [email protected]Pravila su i dalje jednostavna: dužina teksta do pet hiljada slovnih znakova, da je zapisan u nekom uobičajnom formatu, najbolje vordu. Naslovi i oprema su redakcijski, tekstovi se ne honorišu i podležu uredničkim intervencijama.Vaša Politika